Ergelu Lipik utemljio je 1843.g. grof Izidor Janković, izgradivši veliku staju na imanju Izidorovac. 1937.g. ergela Lipik dobiva status državne ergele i bila je jedina ergela vranaca i dorata u Europi. Ergela je obnovljena 1982.g. i bavi se ugojem konja isključivo lipicanske pasmine. U Domovinskom ratu Lipik i lipički kraj teško su stradali. I ergela je dijelom razrušena, a staja je spaljena. Dio konja stradao je u granatiranju, a ostali su prevezeni s ergele u Republiku Srbiju iz koje su vraćeni tek 2007.g. Godinu dana kasnije, 2008.g., ergela Lipik ponovno dobiva status državne ergele.

Povijest lipicanskih konja započela je 1580. godine kada je austrijski nadvojvoda Karlo od tršćanskog nadbiskupa kupio selo Lipicu. U Španjolskoj i Polesini u Italiji nabavio je veći broj pastuha i kobila, a križanjem je stvorena nova vrsta pod nazivom lipicanci.

Lipicanac je izrazito lijep i reprezentativan konj. U začetku su bili raznolikih boja, šareni, pa čak i posuti krupnim pravilnim pjegama. Danas je gotovo sva njihova populacija u zreloj dobi bijela (svjetlo siva) iako se rađaju sasvim crni. Lipicanski konji izuzetno lako uče i vrlo su privrženi čovjeku te su podobni za dresuru i zapregu kao i za školovanje jahača i rekreativno jahanje.

Uspješan uzgoj lipicanske pasmine kroz stoljeća, njihovo korištenje u poljoprivredi i ljubav Slavonaca prema konjima, lipicance su nepovratno ugradili u hrvatsku uzgajateljsku i kulturno-povijesnu baštinu.

Kao i za sve druge konje, tako i za lipicance, jabuke i mrkve su prava poslastica. U zimskom periodu kada nema trave za ispašu, ujutro i navečer konji dobivaju zob, ječam i livadno sijeno. Lipicanci vole jesti i lucernu koja je posebnog mirisa i sadrži puno bjelančevina. Svaki konj dnevno pojede oko 3 kilograma žitarica (zob i ječam), oko 6 kilograma sijena, a popije oko 30 litara vode. Kad odraste, konj teži oko 500 kilograma.

Druženje s lipicancima za djecu su trenuci posebne radosti koje dugo pamte. Na ergeli Lipik mogu jahati u manježu uz stručnog vodiča. Tijekom jahanja obavezno je korištenje zaštitnog prsluka i kacige za jahanje.

Djeca kojima se jahanje dopadne, mogu se na ergeli Lipik uključiti u školu jahanja. Uz stručno vodstvo uče o konjima, o pasminama i bojama, o zdravlju konja i tome kako im pristupiti, upoznaju opremu za jahanje i uče raditi s konjima: sedlanje, uzjahivanje i sjahivanje s konja.

Kad sve to savladaju, kreću i prvi koraci u sedlu uz vođenje za ruku i kasnije na lonži. Potom, uz nadzor jašu samostalno u hodu, pa zatim lagano u kas i galop.