medvjedi-big-1040-2
Medvjedići iz Gorskog kotara

O MEDVJEDIMA

M edvjedi koji žive u našim šumama, pa tako i u šumama Gorskog kotara, pripadaju vrsti smeđeg ili mrkog medvjeda (Ursus arctos L.). Najbrojnija populacija ove vrste medvjeda živi na sjeverozapadu Europe, u Skandinaviji, a u ovako velikom broju koliko ih obitava u šumama Hrvatske, oko 1000 jedinki, od čega čak 400 u Gorskom kotaru, jedna je od najvećih u Europi.

Medvjed je najveća kopnena životinja koja živi u Hrvatskoj i u našim šumama on je kralj životinja. Živi u dijelovima šuma u kojima nema ljudske gospodarske aktivnosti kao što je sječa ili krčenje šuma, u šumama u kojima pronalazi dovoljno hrane da bi se pripremio za zimski san, na nadmorskim visinama od 500 do 1100 m. Iako je glavninom biljojed, jede i sve ostalo što pronalazi u šumi.

Kad ih vidimo na slikama, tako velike i moćne, pomislili bismo da su tromi i spori. No, medvjedi tijekom jedne noći mogu prevaliti i do 30 km, a mogu trčati brzinom od 50 km/sat. No, što se tiče traženja hrane, u tome su vrlo lijeni i komotni te će hranu potražiti na način da se najmanje namuče.

Od svih osjetila, kod medvjeda je najrazvijeniji njuh, potom sluh, dok se na svoj vid mogu manje osloniti.

Muški medvjedi žive samačkim životom, a ženkama se približavaju samo u doba parenja.

Medvjedica nosi mlado 28-32 tjedna, a donosi ih na svijet tijekom zime, dok boravi u brlogu, krajem prosinca i u siječnju. U leglu su jedan do četiri medvjedića, najčešće dva kao i u našoj priči. Oni će s majkom provesti prvu godinu života, a i prvu slijedeću zimu dijelit će i isti brlog. Potom, kada dođe novo proljeće oni se osamostaljuju.

U mjestu Kuterevo u Ličko – senjskoj županiji, ljubitelji prirode i ovih veličanstvenih životinja osnovali su Velebitsko utočište za mlade medvjede gdje svoj dom pronalaze medvjedići koji su prerano odvojeni od svojih majki te bi u prirodi teško preživjeli.

Posjetite Kuterevo i saznajte o životu medvjeda!

KAKO IZGLEDAJU MEDVJEDI

medo-hoda-bigstck-500

Medvjedi koji nastanjuju Gorski kotar tamno smeđe su boje, a na hrptu imaju tamniju dlaku, ponekad crnu. Dlaka im je dugačka, a ispod nje imaju i gustu poddlaku, koja se ljeti prorjeđuje.

Medvjedi su najčešće teški od 100 kg (odrasla ženka) do 150 kg (odrastao mužjak). Rijetko se u našim krajevima susretnu i značano veći primjerci, do 300-njak kg i do 2-2,20 m dugački iako ova naša vrsta može narasti i do tih veličina.

Na šapama imaju 5 prstiju i kandže duge 5-6 cm koje im služe pri traženju hrane i hranjenju. Prsti i kandže vide se na otisku medvjeđe šape na kojeg možemo naići u šumi.

U ustima ima 42 zuba koji su takvih oblika da mu omogućavaju hranjenje i biljnom hranom i mesom.

ŠTO MEDVJEDI VOLE JESTI?

medo-jede-bigs-500

U proljeće kad se probudi iz zimskog sna i krene tražiti tek niklo bilje, medvjed jede zeljaste biljke i mladu travu, npr. medvjeđi luk i djetelinu.

Ljeti uživa u raznim jestivim šumskim bobicama kao što su jagode, maline, kupine, borovnice, a potom kad dozriju u ranu jesen najmiliji su mu plodovi divljih i domaćih voćki. Upravo iz tog razloga nerijetko bude privučen u voćnjake u kojima se oslasti voćem koje čovjek uzgaja.

U kasnu jesen kada se priprema za zimski san najviše jede plodove ljeske (lješnjaci), kestena i hrasta (žir), šipka i dugih hranjivih plodova od kojih mu se povećava potkožno tkivo potrebno za prezimljavanje i zimski san kada mjesecima neće ništa jesti.

Osim biljne hrane, medvjed ponekad napadne i divljač kao što su mlade srne i lanad, a ponekad i domaće životinje. Da se ne bi imao razloga približavati kućama, ljudi koji žive u krajevima u kojima u šumama obitavaju medvjedi, ne smiju ostavljati hranu na otvorenom, otvorene kontejnere sa smećem i slično jer to privlači medvjeđi izoštren njuh koji miris hrane prepoznaje na velike udaljenosti.

KAKO ŽIVI MEDVJED?

medo-medvedica-big-500

Medvjedi zimu provode u brlogu, bez hrane i vode i za to im se valja dobro pripremiti, odnosno, moraju dobro i kvalitetno jesti tijekom aktivnih mjeseci, od proljeća do jeseni. Kada medvjed izađe iz brloga značajno je mršaviji nego kada uđe u brlog jer je tijekom zimskog sna koristio masne naslage pod kožom.

Ljeto je vrijeme kada se medvjedi pare i samo tada možemo vidjeti medvjeđi par zajedno. Inače muški medvjedi samostalno lutaju prostranstvima, a medvjedice najčešće viđamo s mladima za koje se brinu.

Medvjedica donosi mlade na svijet u najhladnijim mjesecima, u prosincu ili siječnju, kada niti jedna druga vrsta ne rađa mlade. Medvjedići su izrazito mali u odnosu na medvjedicu, teže svega 350 grama, nemaju krzno, slijepi su i preživljavaju zahvaljujući zaklonu brloga, toplini majke i jako hranjivom majčinom mlijeku.

Do proljeća, medvjedići već dovoljno stasaju da mogu s majkom napustiti brlog, a medvjedica će ih tijekom cijelog toplog dijela godine podučavati u traženju hrane i snalaženju u medvjeđem životu. Medvjedići će se još i iduće zime brložiti zajedno sa majkom, a na proljeće će krenuti u samostalni život.

Koliko su naučili dok se majka brinula o njima, toliko će im prve godine njihovog samostalnog života biti lakše: lakše će pronalaziti hranu, bit će uspješniji u odabiru kvalitetnog brloga i dobro se pripremiti za zimski san. Oni koji to ne učine dobro, natjerani su da izlaze iz brloga i tijekom zime što zna biti pogibeljno jer u prirodi nema dovoljno hrane koja bi im omogućila preživljavanje.

Kao odrasli medvjedi, kreću se u dosta širokom krugu: u rano proljeće silaze u nizine gdje ima više hrane, a kasnije, tijekom ljeta, kreću se u planinama. U jesen borave u šumama gdje ima puno žira koji mu služi za gomilanje sala, a pred zimu se povlače u mirne, stjenovite krajeve gdje će potražiti svoj brlog za zimu koja dolazi.

medeki-tri-big500

MEDVJEĐI BRLOG

brlog-big-500jpg

Zimske mjesece medvjedi provode u brlogu i tijekom tog razdoblja niti što piju, niti jedu. Umjesto toga, troše svoje masne naslage pod kožom koje su nakupili tako što su se dobro hranili tijekom toplog dijela godine.

Medveđi brlog najčešće se nalazi u šupljinama stijena, špiljama, a ponekad i u korijenju velikih stabala ili čak na otvorenom, pod krošnjama crnogorice. Što se medo bolje pripremio za zimski san, tj. dobro se najeo tijekom proljeća, ljeta i jeseni, to će dulje moći biti miran u svom brlogu i čekati proljeće, otapanje snijega i prve biljke koje će moći jesti u proljeće.

ZAŠTO SU MEDVJEDI VAŽNI

medved

Krajevi u kojima živi veći broj medvjeda imaju sačuvanu prirodu i karakterizira ih velika biljna i životinjska raznolikost.

Upravo je zato Gorski kotar kao stanište i obitavalište medvjeda kraj čiste prirode u kojem, osim medvjeda živi velik broj životinjskih i biljnih vrsta.

Medvjedi u Gorskom kotaru čine trećinu ukupne populacije medvjeda u Hrvatskoj. Naša je zemlja u cijelosti prostor gdje se medvjeđa populacija očuvala, čak je i u porastu. Ponekad medvjede iz naših krajeva ljudi preseljavaju u neke druge europske zemlje gdje medjedi  na žalost izumiru, kako bi se i tamo obnovila medvjeđa vrsta.

ZNATE LI?

  • da se medvjedići spretno penju i na najviša stabla
  • da medvjedi odlično plivaju i da vole vodu
  • da mogu trčati brzinom do 50 km/h
  • da se odlično penju i po najstrmijim stijenama
  • da odrasli medvjed može prednjim šapama  pomaknuti kamen težak i do 150 kg
  • da obožavaju voće: trešnje, šljive, jabuke, kruške…
  • da traže hranu tamo gdje će je najlakše naći pa tako dolaze i u ljudska naselja
  • da zimski san prosječno traje 80-100 dana
  • da si brlog oblažu lišćem i granama da bi im bilo udobnije
  • da tijekom zimskog sna ne obavljaju nikakve fizološke potrebe, samo spavaju i miruju
  • da nemaju prirodnih neprijatelja osim ljudi, ali se znaju ponekad sukobiti oko hrane s vukovima ili veprom
  • da mu najrazvijenije osjetilo njuh omogućava da namiriši hranu na udaljenosti i do 5 km
  • da je mlijeko medvjedice najhranjivije u svijetu sisavaca, odmah iza tuljanovog
  • da medvjedica jedina donosi mlade na svijet usred ciče zime, u brlogu
  • da je između medvjedice i mladog kojeg donosi na svijet najveća razlika u veličini među svim sisavcima; majka može imati 100-njak kilograma, a tek rođeni medvjedić tek 350 grama
medeki-drvo-400-big

KAKO SE PONAŠATI ZA BORAVKA U ŠUMI U KOJOJ ŽIVE MEDVJEDI?

kakoseponasati
Ukoliko boravimo u šumi u kojoj žive medvjedi, pridržavajmo se ovih pravila:

– šumom u kojoj znamo da žive medvjedi treba se kretati na način da ne iznenadimo životinju jer nas ona u tom slučaju, braneći se, može napasti: treba pričati, slušati glazbu, govoriti kako bi nas medvjed zamijetio te će se onda i skloniti

– ukoliko ga vidimo na većoj udaljenosti i on, iako nas je vidio ne mijenja svoje ponašanje već “ide svojim putem”, možemo ga nastaviti promatrati, bez uznemiravanja, u tišini

– ukoliko smo na njega naišli u relativnoj blizini, a još nas nije vidio, povucimo se u tišini unatrag i zaobiđemo ga ili mu, nakon što smo se povukli unazad, praveći buku damo do znanja da smo blizu pa će se on maknuti nama

– ne smijemo im ostavljati hranu jer ih tako navikavamo da do hrane dolaze u blizini ljudi i da naš miris počinju poistovjećivati s hranom pa takve jedinke postaju opasne za ljude

– krećimo se označenim pješačkim stazama koje životinje poznaju i izbjegavaju ih, a šumska prostranstva ostavimo divljim životinjama

– ne slijedimo medvjeda u brlog jer ako je to medvjedica, a u brlogu su mladi, vrlo je vjerojatno da će nas napasti ili će pokušati ukloniti mlade koji tada mogu uginuti

– posebno je opasno pokušati se približiti medvjedićima jer je uvijek s njima i medvjedica koja vas može napasti

– ako je medvjed u blizini, treba se umiriti, ne praviti buku, ne gledati ga u oči i čekati da otiđe